Stavovi građana o beskućništvu

Zdravljem do uključivanja
7 siječnja, 2022
Istraživački tim Studijskog centra za socijalni rad, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sastavu: izv. prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina, izv. prof. dr. sc. Marijana Kletečki Radović i doc. dr. sc. Jelena Ogresta, za Hrvatsku mrežu za beskućnike, proveo je istraživanje o stavovima građana RH o beskućništvu. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Nova perspektiva za beskućništvo” kojem je Pravni fakultet partnerska organizacija.

Metoda: Osobni intervju na reprezentativnom uzorku 1010 građana Republike Hrvatske kvantitativnom metodom osobnog intervjua po kućanstvima.

Prosječno trajanje upitnika je 30 minuta.

Uzorak: Uzorak je bio stratificiran po 6 tradicionalnih regija i 4 veličine naselja, te po spolu i dobi sukladno posljednjim službenim statističkim podacima (izvor: DZS. N=1010

PREGLED GLAVNIH NALAZA

  • 77% građana susreće beskućnike u svojoj okolini dok je 67% građana bilo u izravnom kontaktu s beskućnicima (barem jednom ili dva puta godišnje). Prilikom kontakta građani su se osjećali uglavnom pozitivno, no sigurnost i ugodnost su u razini neutralnih ocjena.
  • Kao glavni razlog beskućništva ističe se ovisnost, dok su faktorskom analizom izdvojeni vlastita zasluga, širi socijalni kontekst, okolnosti vlastitog života, obiteljske okolnosti te prst sudbine kao percipirani razlozi beskućništva.
  • Građani beskućnike uglavnom percipiraju na pozitivan način (pozitivnije su procijenjeni oni za koje se smatra da je razlog njihovog beskućništva neki vanjski faktor), no iznadprosječno se slažu s tvrdnjama kako je kvaliteta života u zajednici narušena povećanim brojem beskućnika u istoj. Prihvaćanje beskućnika relativno je visoko za neke formalnije odnose, dok su izrazito intimni odnosi s beskućnicima hrvatskim građanima uglavnom neprihvatljivi (veće se osobnije prihvaćanje beskućnika za koje se smatra da je razlog njihovog beskućništva neki vanjski faktor).
  • Glavni izvori pomoći za beskućnike procijenjene su humanitarne i vjerske organizacije, država, lokalna samouprava, organizacije civilnog društva te obitelj i rodbina. Građani su spremniji pomoć u vidu donacija beskućnicima nego kroz neki aktivni oblik pomoći.
  • Općenito, percepcija da društvo treba imati veću ulogu u skrbi za beskućnike raste s percepcijom da je razlog beskućništva širi socijalni kontekst.
  • Percepcija da institucije, država, ali i osobno moramo pomoći beskućnicima raste s povećanjem percepcije o vanjskim faktorima kao uzrocima beskućništva.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.