Novija istraživanja procjenjuju da je danas bez krova nad glavom blizu 2 milijuna Amerikanaca. U ukupnom broju siromašnih u Europi, prema istraživanjima Europske Unije, udio beskućnika je oko 2,7 milijuna. Ujedinjeni narodi procjenjuju da broj beskućnika diljem svijeta premašuje jednu milijardu. Podatci iz svijeta govore kako svaki dan umire 50 000 ljudi, uglavnom djece i žena, kao rezultat siromašnih skloništa, onečišćene vode i neadekvatnih sanitarnih uvjeta i najmanje 600 milijuna ljudi živi u u prihvatilištima koji su životno i zdravstveno ugrožavajući. Prema procjenama 1,3 milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu, od toga su 70 posto žene i djevojčice. Procjena je i da ima 23 milijuna izbjeglica. Beskućništvo direktno djeluje na zdravlje, npr. u Londonu, očekivana životna dob beskućnika je gotovo 25 godina manja od nacionalnog prosjeka. U SAD-u se procjenjuje kako 842 000 ljudi ima iskustvo beskućništva bar jednu noć. Prema ovome procjena je da godišnje u toj zemlji ima oko 3,5 milijuna beskućnika. U Republici Njemačkoj istraživanja iz 2004. godine pokazuju kako 272 000 ljudi žive kao beskućnici, bez krova nad glavom ili bez adekvatnog stanovanja. U Poljskoj je procjena da svake godine oko 33 434 ljudi boravi u prenočištima, privremenom smještaju ili u hostelima za beskućnike. U Indiji se procjenjuje kako ima 2,3 milijuna beskućnika. U Australiji prema popisu stanovnika iz 2001. godine 99 900 ljudi nema doma. Precizan broj beskućnika je nemoguće utvrditi, ali činjenica je da bi on bio znatno veći kada bi se dodao broj onih koji su “granično udomljeni“ (oni koji su u opasnosti da postanu beskućnici zbog siromaštva ili neadekvatnog smještaja) i “skriveni beskućnici“ (oni koji su udomljeni kod svojih rođaka ili prijatelja). Da bi se pojasnio dramatičan porast beskućnika, posebice u 80-im i 90-im godinama, iznijeti su mnogi razlozi. Osim što je nivo siromaštva u tom razdoblju u razvijenom svijetu općenito u porastu, u isto vrijeme mogućnost jeftinijeg stanovanja u mnogim gradovima naglo opada. Čekanje na socijalne stanove traje godinama, a socijalne pomoći nisu pratile stopu inflacije. Osim ovih faktora trend porasta broja beskućnika pratile su i promjene u tretiranju kronično mentalno bolesnih, ovisnika o drogama, nemogućnost obitelji da podrže svoje odrasle članove te porast broja prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama.
Beskućnici u SAD-u
Novija istraživanja procjenjuju da je danas bez krova nad glavom između 700 000 i 2 milijuna Amerikanaca. Beskućnici su ranije uglavnom bili bijelci, muškarci i alkoholičari no tijekom osamdesetih godina među beskućnicima sve je više bilo pripadnika manjina, žena i djece.
Već dugo postoji uvjerenje kako su beskućnici uglavnom osobe koje su završile na ulici kada su tijekom osamdesetih mnogi pacijenti otpušteni iz ustanova za liječenje duševnih bolesti.
Ipak, istraživanja su pokazala da je među beskućnicima relativno mali udio onih s teškim mentalnim oboljenjima, a puno veći broj onih koji su ovisnici o drogama ili alkoholu. Mnogi ostaju na ulici i zbog brojnih drugih razloga zbog čega je jako teško opisati tipičnog beskućnika.
Zanimljivosti iz SAD-a
Inicijativa nazvana „Zajednički cilj“ pokrenuta je s ciljem preuređenja napuštenih zgrada u hotele koji bi beskućnicima pružili stalan dom i time im vratili dostojanstvo. Rosanne Haggerty, predsjednica inicijative, smatra da se na taj način može pomoći trajnom rješenju problema beskućnika. Ne samo da im se osigurava krov nad glavom, već im se osigurava i socijalno okruženje koje je nužno za njihovu resocijalizaciju.
Prvi projekt je bio vezan za obnovu luksuznog hotela Times Square u New Yorku koji je bio zapušten i u jako lošem stanju. Rosanne je stalnim lobiranjem uspjela nagovoriti velike kompanije, ured gradonačelnika i službe za socijalnu pomoć da podrže njenu inicijativu. Prvi radikalni korak je bio kombinacija smještaja za beskućnike i radnike s niskim primanjima.
Sada je to dom za 652 stanara, a polovina njih su prije bili beskućnici. Uspjeh ovog projekta inicirao je otvaranje još tri prihvatilišta u New Yorku.