Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva
Fokus ovog programa je na beskućnicima koji borave na javnim i drugim mjestima koji nisu namijenjeni za stanovanje te osobe u nesigurnim i neadekvatnim uvjetima stanovanja, primatelji zajamčene minimalne naknade i drugih socijalnih naknada, zaposlenici s niskim primanjima, zaposlenici koji dulje vrijeme nisu primili plaću, osobe čija su primanja pod ovrhom, osobe u blokadi i druge osobe sa sličnim problemima.
Opći cilj programa je razvoj alternativnih i prilagođenih socijalnih usluga koje će doprinijeti prevenciji i smanjenju socijalne isključenosti beskućnika i osoba u riziku od beskućništva.
Cilj se ostvaruje kroz djelovanje uspostavljenog Centra za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva.
Centar pruža usluge informiranja, savjetovanja, motivacije, edukacije za povećanje zapošljivosti, osposobljavanja za socijalne vještine, pomoći i podrške pri zapošljavanju, materijalnu pomoć i druge usluge beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva, s ciljem rješavanja njihovih problema i poteškoća. .
Pokazatelji članica Hrvatske mreže za beskućnike ukazuju na veliku neinformiranost korisnika koji dolaze u prihvatilište/prenoćište: 30% nema osobnu iskaznicu; 30 nije bilo prijavljeno na HZZ-u, 70% nije imalo zdravstvenu zaštitu, 50% nikada nije primilo jednokratnu naknadu, 30% nije primalo zajamčenu minimalnu naknadu iako nisu imali primanja, 90% radno sposobnih nikad nije koristilo mjere HZZ-a, niti sudjelovalo u radionicama za povećanje zapošljivosti i sl.
Svaki peti ispitani korisnik smatra da je tijekom nezaposlenosti potpuno zaboravio znanja i vještine vezane uz stečeno zvanje. Gotovo 70% ispitanika tvrdi da je izrazito nezadovoljno statusom nezaposlene osobe, što ukazuje na potrebu poduzimanja konkretnih aktivnosti od strane samih ispitanika, ali i onih koji bi trebali pomoći i pružiti podršku. Među anketiranim beskućnicima 80% je nezaposleno dulje od 1 godine, a 30% je nezaposleno dulje od 3 godine. Ovi potonji također ne traže posao, prestali su nakon mnogo pokušaja. Zabrinjavajuće je da je prije dolaska u prihvatilište/prenoćište svega 10% korisnika aktivno tražilo posao u zadnjih 6 mjeseci. Drugi vjeruju da, bez obzira što radili, neće dobiti posao ako nemaju dobaru vezu. Svi ispitanici navode da ne postoji mogućnost da napuste prihvatilište/prenoćište ako ne nađu posao. Gotovo 40% beskućnika spremno je napustiti svoje mjesto stanovanja ako bi im posao omogućio podmirenje troškova stanovanja i zadovoljavanje drugih primarnih potreba.
Razlozi za otežano zapošljavanje beskućnika su višestruki, a najočitiji su svakako njihova neinformiranost i motiviranost. Neadekvatno obrazovanje, nedostatak socijalnih vještina, dugotrajna nezaposlenost i nedovoljno radnog iskustva svakako doprinose navedenom. Dugotrajna nezaposlenost, osobito ako joj nije prethodilo značajno radno iskustvo, vrlo često dovodi do značajnog gubitka stečenih znanja i vještina, što dodatno smanjuje mogućnost zapošljavanja. Ohrabruje podatak da je oko 50% ispitanih izrazilo spremnost za povećanjem svojih radnih vještina i kompetencija radi lakšeg zapošljavanja.
Na temelju prikupljenih podataka HMB procjenjuje da 50% ljudi ne bi završilo u prihvatilištu, odnosno postati beskućnicima da im je na vrijeme pružena odgovarajuća pomoć i podrška.
