Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva
U fokusu ovog programa su beskućnici koji žive na ulici i povremeno koriste usluge noćenja u prenoćištu; beskućnici, odnosno osobe koje privremeno stanuju kod prijatelja, rodbine i poznanika, bez zaposlenja i prihoda te osobe koje stanuju u neprimjerenim uvjetima; beskućnici i osobe u riziku od beskućništva s prebivalištem u Gradu Zagrebu koje koriste materijalna prava ili povremeno rade, stanuju u unajmljenim stanovima ili sobama najčešće s prijateljima s istim problemima i potrebama; osobe u riziku od beskućništva kao što su su samci, primatelji ZMN-a, zaposleni s niskim primanjima,zaposleni koji duže vrijeme ne primaju plaću, osobe čiji su prihodi pod ovrhom, blokirani i osobe sa sličnim problemima.
Opći cilj programa je razvoj alternativnih i prilagođenih socijalnih usluga koje će doprinijeti prevenciji i smanjenju socijalne isključenosti beskućnika i osoba u riziku od beskućništva.
Cilj se ostvaruje kroz aktivnosti osnovanog Centra za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva.
Centar beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva pruža usluge informiranja, savjetovanja, motiviranja, edukacije za povećanje zapošljivosti, treninga socijalnih vještina, pomoći i podrške pri zapošljavanju i dr., s ciljem rješavanja njihovih problema i potreba od kojih je najvažnija pomoć i podrška pri zapošljavanju kao preduvjetu za socijalno uključivanje.
Pokazatelji članica Hrvatske mreže za beskućnike ukazuju na veliku neinformiranost korisnika koji dođu u prihvatilište/prenoćište: 30% nema osobnu iskaznicu; 30 nije prijavljeno na HZZ, 70% nema zdravstvenu zaštitu, 50% nikad nije ostvarilo jednokratnu naknadu, 30 % iako bez prihoda nije primalo pomoć za uzdržavanje, 90% radno nesposobnih nije bilo na ocjeni radne sposobnosti, 90% radno sposobnih nikad nije koristilo mjere HZZ-a niti sudjelovalo u radionicama za povećanje zapošljivosti itd. Iskustva beskućnika, korisnika prihvatilišta i prenoćišta govore i da su gotovo sve informacije dobili tek u prenoćištu/prihvatilištu ili slučajno, u kontaktima s drugim beskućnicima.
Svaki peti anketirani korisnik smatra da je tijekom nezaposlenosti potpuno zaboravio znanja i vještine vezane uz stečeno zvanje. Gotovo 70% ispitanika tvrdi da je izrazito nezadovoljno statusom nezaposlene osobe što ukazuje na potrebu poduzimanja konkretnih aktivnosti od strane samih ispitanika, ali i onih koji bi im trebali pomoći i pružiti podršku. Među anketiranim beskućnicima je 80% onih koji su nezaposleni duže od 1 godine, a 30% je nezaposleno duže od 3 godine. Potonji i ne traže posao, prestali su nakon mnogih pokušaja. Zabrinjava da je prije dolaska u prihvatilište/prenoćište samo 10% korisnika u posljednjih 6 mjeseci aktivno tražilo posao. Ostali smatraju da bez obzira to poduzeli neće dobiti posao ako nemaju dobru vezu.
Svi ispitanici navode da nema mogućnosti za njihov odlazak iz prihvatilišta/prenoćišta ako ne pronađu posao.
Gotovo 40% beskućnika je spremno napustiti mjesto prebivališta ako bi im posao omogućio plaćanje troškova stanovanja i zadovoljenje drugih primarnih potreba.
Razlozi otežanog zapošljavanja beskućnika su mnogostruki, a svakako najevidentniji su njihova nedovoljna informiranost i motiviranost. Navedenom svakako doprinosi i neadekvatno obrazovanje, pomanjkanje socijalnih vještina, dugotrajna nezaposlenost i nedostatno radno iskustvo. Dugotrajna nezaposlenost, osobito ako joj nije prethodilo neko značajnije radno iskustvo, vrlo često dovodi do znatnijeg gubitka stečenih znanja i vještina što dodatno umanjuje mogućnost zapošljavanja. Zbog gubitka znanja i vještina, a još više zbog sve bržeg „zastarijevanja“ znanja i nužnog prilagođavanja potrebama tržišta rada, vrlo je važno postoji li kod radno sposobnih beskućnika spremnost na poboljšanje nedostataka. Ohrabruje činjenica da je oko 50% anketiranih iskazalo spremnost za povećanje svojih radnih vještina i kompetencija radi lakšeg zapošljavanja.
Na temelju prikupljenih podataka HMB procjenjuje da 50% osoba nije trebalo završiti u prihvatilištu/prenoćištu, odnosno doći u status beskućnika da im je na vrijeme pružena primjerena pomoć i podrška.